Čestitka u povodu 1.Marta Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine

U povodu 1. marta Dana nezavisnosti Bosne i Hercgovine, svim građanima općine Čelić i Bosne i Hercegovine upućujemo srdačne čestitke.

Općinsko vijeće Čelić je dana, 27. februara održalo svečanu sjednicu u povodu 1. Marta DANA NEZAVISNOSTI BOSNE I HERCEGOVINE na kojoj je pročitan prigodan referat. 

U istoriji svake države postoje datumi koji imaju posebnu važnost.

1.mart za Bosnu i Hercegovinu znači očuvanje državnopravnog i istorijskog kontinuiteta. Bosna i Hercegovina spada u red europskih zemalja koje vuku korjene iz 8 i 9 stoljeća, a prvi pisani dokument u kom se pominje državnost Bosne i Hercegovine je

 „ Povelja Bana Kulina“  iz 1189 godine.

Prvi mart kao dan nezavisnosti nije izabran proizvoljno i ishitreno. Da odluka o Danu nezavisnosti nije ishitreno donešena govori činjenica da je o tome odlučeno tek tri godine poslije održanog referenduma, 28. februara 1995.godine.

Kroz istoriju, Bosnu i Hercegovinu su svi svojatali, ali Bosna i Hercegovina je uvjek imala snage da prkosi tim izazovma i da sačuva svoj ponos.

Poslednja državotvorna zajednica u čijem je sastavu bila Bosna i Hercegovina je Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija. Događaji koji su obilježili 80-te godine prošlog stoljeća, u prvom redu radikaliziranje srbijanskog političkog vrha i pojava Slobodana Miloševića, imali su za posljedicu raspad države. Slovenija, Hrvatska i Makedonija proglašavaju nezavisnost 1991 godine,  Bosna i Hercegovina to čini 1992 godine.

29. februara i 1.marta 1992 godine održava se referendum o nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Referendumsko pitanje je glasilo:

¨JESTE LI ZA SUVERENU I NEZAVISNU BOSNU I HERCEGOVINU, DRŽAVU RAVNOPRAVNIH GRAĐANA, NARODA BiH – MUSLIMANA, SRBA, HRVATA I PRIPADNIKA DRUGIH NARODA KOJI U NJOJ ŽIVE¨

Na referendum je izašlo 66,7 % punoljetnih Bosanaca i Hercegovaca, od toga 99,4 % je glasalo za nezavisnost, neznatan dio ostalih glasao je protiv. Treba pomenuti da je referendum bojkotovan od strane bosanskih srba  usljed poziva SDS-a da Srbi ne glasaju na referendumu.

Rezultati referenduma i volja glasača su imali za posljedicu međunarodno priznanje Bosne i Hercegovine kao nezavisne i suverene države. Sticanjem nezavisnosti Bosna i Hercegovina je postala subjektom međunarodnog prava. Kao subjekt međunarodnog prava imala je pravo da postane članica Organizacije UN, Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju, kao i članica svih drugih međunarodnih organizacija i agencija. Članstvo Bosne i Hercegovine u međunarodnim organizacijama proizvelo je za Bosnu i Hercegovinu međunarodnu obavezu da svoje odnose s drugim državama i međunarodnim organizacijama uredi u skladu sa međunarodnim pravom.

Referendum za nezavisnost BiH održan je na preporuku Arbitražne Komisije međunarodne konferencije o Jugoslaviji, u završnoj fazi disolucije bivše SFRJ. Priznanje nezavisnosti BiH u vrijeme raspada SFRJ posebno je doprinijela internacionalizaciji tog pitanja. Savjet ministara Evropske zajednice je 06.04.1992.godine donio Odluku o priznanju republike BiH a Odluka o priznanju je stupila na snagu 07.04.1992.godine jer su  SAD  uz priznanje nezavisnosti BiH isto učinile i sa bivšim jugoslovenskim republikama Hrvatskom i Slovenijom.

Tim priznanjem željelo se staviti na znanje svima a posebno vladajućim strukturma u Srbiji i Hrvatskoj  da su granice BiH zaštićene međunarodnom garancijom i da će pitanje unutarnjeg uređenja biti u nadležnosti Evropske zajednice i SAD a ne „historijskih dogovora“ predstavnika Srbije i Hrvatske.

Do danas Bosnu i Hercegovinu je priznalo preko 160 zemalja u svijetu.

Sa druge strane  nezavisnost Bosne i Hercegovine imala je za posljedicu strahovita ratna razanja i neviđene ljudske žrtve. Apetiti tadašnje velikosrpske politike željeli su Bosnu i Hercegovinu pod svojim patronatom. Političke partije sa srpskim predzankom, ojačane radikalnim grupama iz Srbije i uz pomoć tadašnjih ostataka JNA na teritoriji BiH, su počele sa aktivnostima koje će prerasti u oružani sukob.  Posljedica rata su katastrofalne, u potpunosti je razoren gospodarski sistem, demografska slika je poremećena, procjenjuje se  da je agresija na Bosnu i Hercegovinu odnijela preko  100 000 ljudskih žrtava.

Uprkos međunarodnoj pomoći i podršci, te osudi  agresora, ratne strahote su se dogodile. Rat je dobio karakteristike sveopćeg, sverazarajućeg, antivjerskog i anticivilizacijskog rata. Krajnji cilj snaga agresije je  bio osvajanje, etničko čišćenje i genocid.

Otpor istinskih patriota ove zemlje rezultirao je Dejtonskim sporazumom odnosno prekidom ratnih dejstava.  Na tim temeljima, Bosna i Hercegovina i danas postoji.  Parlament Bosne i Hercegovine je 28.februara 1995 godine donio Odluku da se 1.mart slavi kao Dan nezavisnosti. Danas, nažalost, on se slavi samo u jednom dijelu Bosne i Hercegovine. Nadajmo se da će i drugi prihvatiti ovaj praznik kao svoj jer Bosna i Hercegovna ne pripada samo jednom narodu nego svima koji tu žive.

Cijenjeni prisutni, svima vama želim da čestitam dan nezavisnosti naše domovine Bosne i Hercegovine i da naredne praznike dočekamo u zdravlju, jedinstvu i sreći...

                                             Hvala!!!!!!